THRASH METAL
22.04.2006., subota
SCRAP IRON
Školske kolege Glamač Jelena i Divković Dario (i jedno i drugo glazbeno megatalentirani) osnivaju bend koji se prvo zvao E.M.P. što je značilo Elektromotorni pogon. U tom bendu Jelena svira gitaru, a Dario pjeva, no taj bend nije dugo trajao budući da je bilo problema s prostorom, a i nije im išlo. Dva mjeseca nakon što se raspao E.M.P. Jelena i Dario kao dva neustrašiva borca za prava životinja ponovno osnivaju bend no ovaj put Divković svira bubnjeve. Pronalaze nadasve talentiranog gitarista MIRA KRŽANIĆA i pjevača SINIŠU VELU koji je vješt s ustima. Bend svira u PODGORI, no zbog problema sa prostorom u Podgori bend je prisiljen premjestiti se u MAKARSKU, što je uzrok Sinišinog napuštanja benda jer je on bio zadrti Podgoranin (koji je reka da pravi podgoranin nije onaj koji nije iz Podgore). Bend je tada upa u krizu i nestašicu dobrih pjevača na Makarskoj rivjeri. Nakon nekog vremena našli su multitalentiranog basistu koji se zove NINO ŠIMIĆ, a i pjevač Siniša je ipak odlučio vratiti bendu i razvoj je u toku. Bendu trenutno ide 'ko po loju. Bend uglavnom svira heavy i thrash metal. Bend se nije čvrsto odlučio za ni jedan smjer muzike ali mota se oko heavy metala, a repertoar benda je sljedeći: 1. enter sandman (metallica) 2. holly smoke (iron maiden) 3. living after midnight (judas priest) 4. fear of the dark (iron maiden) 5. tears of the dragon (bruce dickinson) 6. seek and destroy (metallica) 7. sad but true (metallica) 8. for whom the bell tolls (metallica) 9. u toku je izrada prve vlastite pjesme.  |
20.04.2006., četvrtak
G R B A
|
GRBA je makarski thrash metal bend. Bend je osnova Bilobrk (gitarist) krajem ljeta 2005. godine. Druga gitara je Šime, ali ne druga kao druga, nego nekad prva nekad druga. Bandu su najveći uzori Metallica i Slayer, a dobro prolaze i Sepultura, Pantera, Kreator, Exodus i Anthrax. Ovo je naša prva slika kao benda. Prvi je Šime Srzić(18)(gitara), onda Divković Dario(19)(vokal/bass) i Josip Bilobrk(20)(gitara).  Na slici nam fali Nino Ravlić(21)(bubnjar) koji je na faksu u Splitu pa nije moga doć na slikanje, ali imamo jednu njegovu sliku iz mlađih dana.>>>> Iako nitko iz grupe ne sluša intenzivno death metal u par naših pisama se može osjetit ozračje deatha na bazi thrash rifova. Prva pisma čiju je muziku napravia Šime, a riči napisa Divković zove se Headenemy i u njoj se dobro osjeti death vokal na nekim dionicama pisme gdje dobro praše rifovi. Band ima još nedovršenih desetak pisama i kreće se polako, ali sigurno prvom albumu. Ova nan je logo.  Repertoar benda izgleda ovako: 1. Fade To Black (metallica) 2. Raining Blood (slayer) 3. Ride The Lightnin (metallica) 4. Turn The Page (metallica) 5. Whiplash (metallica) 6. Čoban tjera ovčice (nervozni poštar) 7. Metal heart (dimmu borgir) 8. I hate you (slayer) 9. Domination (pantera) 10. Headenemy (grba) 11. Total repulsion (grba) 12. Fight fire with fire (metallica) 13. Angel of death (slayer) 14. Arise (sepultura) 15. Trooper (iron maiden) 16. Refuse/Resist (sepultura) 17. Blacklist (exodus) 18. Impaler (exodus) |
19.04.2006., srijeda
PAMETNO I POUČNO
|
Evo šta je jedan bloger, kojeg nažalost ne poznam, napisa na svom blogu (wreckingcrew.blog.hr). Čovik je točno reka i pogodio je točno u centar problema. "Kad sam pocea slusat metal to su bili bendovi poput metallice i mejdena. A kad danas cujem od drugih kako ti bendovi nisu metal ili takva slicna sranja zamislim se kako mogu srat o mejdenima i metlici jer su svi poceli slusat metal sa njima i onda sad seru o njima a to su bendovi koji su utemeljili heavy/thrash metal!!!Mozda vise nisu toliko zanimljivi i ne dizu adrenalin ka i prije ali svejedno ne zasluzuju da se sere o njima jer ja ih vise ne slusam toliko ali svako malo poslusam fade to black,from whom the bell tolls ili mastera i nemoze niko rec a kamoli likovi koji nose majice na grupe koje niti ne slusaju misle da su face imaju immortal ili dimmu borgir maicu a prije misec dana slusali cajke ili rap.Onda se pocnu kurcit,pocnu se oblacit u crno,spreme pumice i kupe marte,maknu sliku isusa iz sobe i stave neku zastavu,pocnu urezivat naopake krizeve po ruci i dalje necu ni nabrajat i onda takvi idu srat o ljudima koji su svirali metal kad jos nije niko zna za to i stariji su od njihovih staraca ali svejedno jos uvijek sviraju i nek lipo idu u kurac nek nastave radit sta su prije radili." |
M E T A L L I C A
|
Metallica je na mom blogu zaslužila dosta mjesta. Slušam ih 10 godina, a zadnjih 5 godina svaki božji dan i nikako da mi dosade. Stvarno su kraljevi. Metallica je sigurno jedan od pet najuspješnijih bendova na svitu, zajedno sa Iron Maiden-om, AC/DC-jem, Rolling Stones-ima i Beatlles-ima. Nakon sticanja vjernih slijedbenika tijekom svoje uloge u razvoju Thrash metala u osamdesetima, sastav je uspješno proširio publiku u devedesetima, stičući pritom brojne nove obožavatelje. U skladu s tim, sastav je postao komercijalno najizloženiji primjer metala tijekom većine tog desetljeća. Međutim, ogromni porast u njihovom komercijalnom uspijehu je bio popraćen stilskim promjenama koje su neke njihove dugotrajne obožavatelje potakle na optužbe o komercijalizaciji. U 2003. Metallica je izdala St. Anger, zbirku najagresivnije glazbe koju su napisali tijekom desetljeća, o kojoj mišljenja i kritike jako variraju, dok je komercijalni uspjeh vrlo ograničen. POVIJEST Metallicu su 1981. godine u Los Angelesu, Californiji osnovali bivši tenisač Lars Ulrich iz Gentoftea, Danske, i gitarist i vokalist James Hetfield iz Downeya, Californije, koji su se sreli nakon što su nezavisno objavili oglase u Američkom časopisu "The Recycler". Bassist Ron McGovney također iz Downeya, Californije, je bio uz njih originalni član, dok je sastav koristio par prolaznih gitarista, kao Brada Parkera i Jeffa Warnera, tijekom sastavljanja četveročlane postave. Naziv sastava je smišljen kad je bubnjar Lars Ulrich pomagao prijatelju Ronu Quintani izabrati ime za svoj novi časopis sa svrhom promocije metala. Quintana je smislio naziv Metallica, ali je Lars brzo smislio novi i zadržao taj za sastav kojeg je nedavno započeo s Jamesom Hetfieldom. Početkom 1982. Metallica je snimila "Hit the Lights" za prvu kompilaciju pod nazivom "Metal Massacre". Gitarist Lloyd Grant je doveden zbog solaža na pjesmi, ali nikad nije bio puni član sastava. U potrazi za stalnim glavnim gitaristim, Ulrich je objavio oglas u lokalnim novinama. Dave Mustaine, iz Huntington Beacha, Californije, gitarist iz sastava Panic, se javio i pri dolasku započeo testiranje. Ulrich i Hetfield su bili toliko zadivljeni njegovim instrumentima da su ga odmah pitali da uđe u sastav, prije početka probe. Tijekom idućih mjeseci sastav je snimio demo No Life 'Til Leather, koji je ubrzo privukao pozornost diljem obližnjih poklonika metala. Tada je već u sastavu svirao basist Cliff Burton, iz Castro Valleya, Californije, namamljen iz svog sastava Trauma, u zamjenu za preseljenje ostatka članova sastava u San Francisco. Nakon dolaska u El Cerrito, Grofovije Contra Costa, California (preko puta zalijeva od San Francisca), sastav je ubrzo stekao znatnu pratnju na Bay Area Thrash sceni, putem širenja vijesti te nastupa uživo. U 1983. Metallica je otputovala u New York na nagovor tamošnjih promotera Jona i Marshe Zazule, a nakon prvih par nastupa sastav je potpisao ugovor sa Zazulinom novom diskografskom kućom, Megaforce Records, koja je izdala njihova prva dva albuma. Ubrzo nakon dolaska u New York, Mustaine je otpušten zbog sukoba s ostalim članovima (nadmetanja s Jamesom na području popularnosti, fizičkih sukoba s ostalim članovima i sl.) i teškog alkoholizma te drugih ovisnosti. Kirk Hammett je pozvan iz Exodusa da ga zamijeni. Mustaine je kasnije nastavio svoju karijeru osnovavši Thrash Metal sastav Megadeth. Metallicin prvi album, Kill 'Em All, je postavio primjer koji su pratili tijekom 1980ih, predstavljajući Jamesov "heavy" glas te njegovu agresivnu ritam gitaru. Godinu dana kasnije, njihov slijedeći album, Ride the Lightning, proširio je i usavršio njihov stil s dužim pjesmama koje su predstavljale i instrumentalne i liričke kompozicije koje su se izdizale iznad mladenačkijih pjesama na Kill 'Em All-u. Možda najznačajnija odrednica Ride the Lightning-a je bio dodatak pjesme "Fade to Black", sporije, unutarnje pjesme koja se bazirala na mislima čovjeka koji pomišlja na samoubojstvo. "Fade to Black" je bila prva takva pjesma u slijedu koji će kasnije sadržavati "Welcome Home (Sanitarium)" i "One". Dodatak ovih sporijih, introspektivnih pjesama je razlikovao Metallicu od drugih Thrash Metal sastava, od kojih su najznačajniji bili Anthrax, Slayer i Megadeth. Neki su smatrali osnivanje Metallice direktnom reakcijom na dominantnu Rock'n'Roll glazbu ranih 1980ih. Inspirirani sastavima kao što su Motörhead, Diamond Head (Metallica je zapravo sebe i svoj stil uspoređivala s kombinacijom legendarnosti Diamond Heada i stila Motörheada, humoristički tvrdeći da su dvije glave (head) bolje od jedne.) i Saxon, takozvanim Novim Valom Britanskog Heavy Metala kao i hardcore punk sastavima kao što su Misfits i Discharge, Metallica je težila razbijanju utjecaja Soft Metala na obožavatelje Heavy Metala  Posli svirke u Stockholmu (Švedska) rujna 1986. bend se nadao da će uživati u dugoj vožnji do Copenhagena. U autobusu su bila 4 člana grupe zajedno sa bubnjarem Flemming Larsenom, gitara-asistentom John Marshalom i Aidan Mullenom i menadžer Bobby Schneiderom. Vozač iz engleske, koji je bija zaposlen na neko vrime da ih vozi po turnejama, bija je za volanom. U 6:30 ujutru, članovi grupe su se probudili uz jaku buku, vozilo je bilo prevrnuto na stranu. Kirk Hammett, koji se onesvjestio kada je izbačen iz svog kreveta, probudio se i krenuo prema nužnom izlazu. Vanka je naša Cliffa i njegovo beživotno tijelo nagnječeno ispod autobusa. Cliff Burton - glavni basista, kompozitor i član grupe je umro! Metallicin album "...and justice for all" koji je izdan 1989. posvećen je Cliffu, a neki tvrde i da je black album inspiriran Jamesovim osjećajima prema njemu. Black album koji je izdan 1991. sigurno je album s najsnažnijom lirikom koja je ikad napisana. Šta je bilo, teško da će se ponovit...     |
EXPLORER
Ono zbog čega pišem ovaj post je moja opsjednutost jednim super oblikom gitare (meni), a to je Gibson Explorer.Gibson Explorer ili X-plorer (od 2002) izrađen je 1958., koja je onda bila poznata kao Futura. Nudila je radikalni futuristički dizajn. Njena početna "utrka" bila je bezuspješna pa je sve prekinuto 1959. Kako god bilo, 1975. Gibson ponovno izdaje Explorer navedeni time da su i druge gitarske kompanije dobro zarađivale prodavajući slične gitare. Explorerove verzije Postoji nekoliko verzija Explorera, uključujući nekoliko manjih, više "prijateljskih" i studijski Explorer. Explorer se također proizvodi u Gibsonovoj "Goth" liniji, što je prouzročilo neke od najčuvenijih Gibsonovih gitara uključujući Explorer, Flying V, SG, i Les Paul u mat crnom izdanju. Nekoliko je verzija proizvedeno i u Epiphoneu, Gibsonovoj nižoj klasi, bez nekog velikog poticaja. Poznati korisnici Jedan od najpoznatijih korisnika ove gitare uz Jamesa je The Edge iz U2-a. Heavy Metal muzičari Matthias Jabs iz Scorpions-a i naravno James Hetfield iz Metallice, su nenormalno povisili standard Exploreru u 80-ima. Nigel Tufnel (Christopher Guest) iz Spinal Tap svira je Explorera zajedno s mandolinom u pismi "Stonehenge". Eric Clapton bio je malo rijeđi korisnik Gibson Explorera, točnije, tjekom "461 Ocean Boulevard" turneje u 70-ima. Drugi proizvođači The Hamer Guitar kompanija proizvela je 1974. kopiju Explorera nazvanu Hamer "Standard". Hamer je potaknuo i druge proizvođače da proizvode gitare sličnog dizajna, uključujući i Gibson-a. The Jackson guitar kompanija (sad u podružnici Fendera) je bila tužena od strane Gibsona za njihovu liniju Kelly gitara, koja je bila dosta slična X-ploreru, ipak puno lakše. Kelly je bia glađi i lakši, ali je sve ostalo bilo identično. Najpoznatiji korisnik ovih gitara je Marty Friedman iz Megadetha. Druge kompanije koje su proizvele Explorer su: ESP, Dean Guitars i Ibanez.     |
18.04.2006., utorak
MILO MOJE
 'Ko zna šta je dupla bas pedala triba znat da je ovo nešto od najboljeg na svitu... bar zasada. Jedino bolje od ovoga su dva basa na bubnju. Iron cobru sam ima prilike svirat i kažem vam da je zaslužila svoje mjesto na mom blogu. Ako nemate mista za dva basa, a želite duplu pedalu (da bi upotpunili ritam na bubnjevima) preporučam iron cobru. Ako želite čuti kako zvuči brza dupla pedala poslušajte Dyers Eve (metallica - ...and justice for all '89) ili Angel Of Death (slayer - raining blood '86) i jedna i druga preko 260 bitova u minuti. |
S E P U L T U R A
|
Mnogo ljudi zna da je Sepultura počela kao mali bend u ranim 80. u Belo Horizonteu, gradu u južnom Brazilu. I sudbina je bila darežljiva kad je dala Paula JR. (bas), Jairo Guedez (gitara), Max (gitara, vokal) i Igora Cavaleru (bubnjevi) za metal glazbu. Brazilska death metal scena bila je na koljenima kad je Sepultura izdala prvi album 1985. - Bestial Devastation. Album je bio podijeljen sa grupom Overdose i njihovim Seculo XX. Pjesme kao Antichrist i Bestial advestation točno su označili koji je cilj Sepulture, a i njihove legije stalno rastućih fanova su ih razumili. Sljedeći korak je bio njihov samostalni album Morbid Visions iz 1986. Pun dobrih rifova i trajna himna Troops of Doom učinili su ovo remek dijelo poznatim širom Brazila, dajući priliku bendu da ide na turneju. Ali to je bio i zadnji album sa Jairo Guedez-om, koji je nažalost odlučio da ode iz benda. Sepultura je rasla u Brazilskoj sceni velikom brzinom i njihove potrebe za novim lead gitaristom upotpunio je Andreas Kisser, talentirani i pun novina kao nitko drugi, pridružio se grupi. 1987. je obilježena izdavanjem albuma Schizophrenia, primjerni klasik brazilskog metala i vrlo dobro producirani album sa istaknutim pjesmama kao što su Escape to the Void i instrumentalna pjesma Inquisition Symphony. Sada je Sepultura ušla u svačije uho, imajući pozornost vani i u Brazilu. Schizophrenia je rijetka u Europi, prodajući 30.000 primjeraka za koje grupa nije dobila novac i pravo. Kod kuće, grupa je svirala u najnepoznatijim gradovima, kao što je Manaus pokraj Amazone u sjevernom Brazilu. Tražeći slavu, nakon ovog istaknutog albuma, Sepultura je potpisala za RoadRunner Records. Prvi album za RRR bio je 1989. godine a nazvan je Beneath the Remains, krenuo je u pravcu nove metal glazbe. Grupa je snimila album u Brazilu i nije dobila neki novac, odlučili su pozvati producenta Scott Burnsa iz SAD-a. Njegovo iskustvo i znanje bili su potrebni da donesu profesionalizam grupi, učeći ih da rade kao poznati. Burns je miksao i snimio album u SAD-u, što nije učinio nijedan bend iz Brazila. Da bi proslavili Beneath Remains, Sepultura je otišla na svoju prvu internacionalnu turneju. Išli su u Europu kao predgurpa legendarnoj metal grupi Sodom, proputovali SAD, otišli dalje do Mexica proslavljajući svoje ime po cijelom svijetu. Bila je to zapamćena turneja za grupu jer su upoznali neke od svojih idola, Metallicu i Motorhead, prešli preko berlinskog zida prije nego što je hladni rat bio gotov i snimili prvi spot. Inner Self je bila odabrana pjesma, jedna od najboljih pjesama na albumu uključujući i Beneath the Remains i Mass Hypnosis. Biti prva brazilska grupa koja je otišla izvan Brazila je bilo super pa su zato mogli izabrati grupe koje će svirati drugi dio Rock in Rio festivala. Da obilježe provod, njihov sljedeći album Arise iz 1991. imao je očekivajuće izdanje kao rijetki album: Arise Rough Mixes danas je kolekcionarska stvar. Nakon sviranja u Rio de Janerio, grupa je svirala nekoliko besplatnih koncerata u Sao Paulu na Charles Muller stadionu nedaleko od Pacaembu stadiona, kao velika zabava da proslave njihov povratak kući. Nažalost, pred 40.000 fanova,, stvari su izmakle kontroli i jedan fan je ubijen. Ovaj tragični incident doveo je do straha koji je okruživao brazilske producente i pokazao je lošu stranu Sepulturinih fanova. U idućim godinama nastupat će u Brazilu samo nakon teških pregovora. Kako bilo, Arise turneja je bila uspješna po cijelom svijetu. Grupa je svirala u mjestima o kojima nikad nije sanjala da će svirati kao što su Grčka, Japan i Australia gdje je jedan od prvih grupinih singlova izdan pod imenom Third world posse. U Nizozemskoj, Sepultura je svirala na prvom većem festivalu Dynamo Open Air. Oko 100.000 fanova proslavilo je njihova dva koncerta rasprodana u Indoneziji, gdje su dobili zlatnu nakladu sa albumom Arise. Uz singl Third World Chaos, izdani su singlovi za pjesme Under Siege i Dead Embryonic Cells. Dva spota su napravljena sa albuma Arise, a to su Arise i Dead Embryonic Cells, i izdan je kućni video nazvan Under Siege, sa koncerata iz Barcelone. Nakon što je sve rečeno, otpjevano i odsvirano Sepultura je dobila vrijeme za odmor. Njihov najbolji rad izdan je 1993., sa zbunjujućom zabavom u starom dvorcu u Engleskoj gdje su se sastali svi novinari svijeta. Sa Chaos AD Sepultura je unjela još neke novosti u svoj brutalan zvuk, kao neke brazilske bubnjeve u instrumentalu Kaiowas. Territory je bio prvi singl sa Chaos AD. Taj spot je bio snimljen u Izraelu, što je bio korak naprijed za brazilsku grupu. Onda je grupa dobila nagradu za najbolji spot na MTV music awards u Brazilu. Pjesme Refuse/Resist i Slave New World isto su postali singlovi i spotovi i kasnije su ta tri izdana kao kućni video. Ovaj zadivljujući album donio je i zadivljujuću turneju. Također su bili prva brazilska grupa koja je svirala u Rusiji i koja je nastupila na Monsters of rock u Doningtonu, Engleskoj. U međuvremenu u Brazilu još uvijek nije bilo lako ugovoriti koncert zbog onog incidenta u Sao Paulu. Ali zahvaljujući brazilskom fanclubu grupa je napokon nastupila u svojoj državi. Radeći onoliko koliko su mogli, skupili su potpise i nastupili na Holliwood rock festivalu. 1994. Max je napravio projekt sa Alex Newportom iz gruoe Fudge Tunnel. Nazvali su ga Nailbomb i snimili album Point Blank sa specijalnim gostima Andreas Kisser, Igor Cavalera, Dino Cazares (Fear Factory). Nailbomb je snimio drugi i zadnji album dok su svirali na Dynamo open air pred 100.000 gledatelja. Bio je to brzi, ali jaki projekt i dobio je status kulta među Sepulturinim fanovima. Do onda Sepultura je napisala svoj dio prošlosti i glazbe i slavila je desetljeće postojanja, ali grupa je još uvijek imala potrebu za stvaranjem, izumljivanjem i prelaženjem na viši nivo. I otišli su na viši nivo kad su 1996. snimili novi album nazvan Roots. Odmah se vidi po imenu albuma od čega su članovi dobili inspiraciju. Mnogo brazilskih osoba moľe biti nađeno u ovom albumu, ali najjače je bez sumnje ono sa brazilskim narodnim plemenom Xavantes. Grupa je živjela nekoliko dana sa plemenom i snimila pjesmu Itsari. Pjesme Rotts bloody roots, Attitude i Ratamahatta svi su postali singlovi i spotovi. Prvi spot je bio snimljen u Salvadoru, gradu u kojem se rodio Brazil. Attitude spot prikazuje Gracie family, brazilske sport legende, i izumitelje brazilske Jiu-Jitsu. Ratamahatta je pjesma na portugalskom i gostuje brazilskog bubnjara Carlinhos Brown. Spot za tu pjesmu dobio je nagradu za najbolji spot na MTV music awards u Brazilu, to je jedinu spot Seputlure u kojemu nema ljudi. Grupa je onda izdala dvostruki prošli album nazvan the Roots of Sepultura, sa običnom verzijom Rootsa i sa poviješću grupe na drugom CD-u. Roots turneja je trebala početi i imala je gostovanja na nekoliko velikih festivala. Grupina putanja je bila vrlo naporna. Tragedija je uhvatila grupu kad su nastupali na Monsters of rock u Donningtonu, Engleskoj. Dobili su tužnu vijest da je umro bliski član Seputlure, sin grupinog menadžera i Maxovog pastorka Dana Wells. Brzo koliko bilo moguće Max je odletio u SAD i grupa je morala po prvi put svirati kao tročlana grupa, u jednom od najvažnijih koncerata u karijeri. Neki muzičari su im pomogli pa je grupa uspjela, bili su povrijeđeni i tužni, ali nisu napustili svoje fanove taj dan. Publika je razumjela situaciju i dala poštovanje grupi sa minutom ćutnje. Nakon ovog koncerta Sepultura je otišla na odmor i dala zadnje poštovanje Dani, ali se brzo vratila na turneju. Grupa je napravila produžene i uspješne koncerte tijekom ove turneje, ali ubrzo su se osjetili zategnuti odnosi među članovima. Nekad se nisu slagali sa menadžerom. Nažalost, menadžer im je bila Maxova žena i nisu se mogli slagati jedni s drugima. Dali su prijedlog da Maxov menadžer bude njegova žena. Umjesto toga Max je odlučio napustiti grupu. Grupa je morala da prekine ostatak turneje i budućnost grupe je bila neizvjesna. Oporavljajući se od šoka, znali su da ne smiju završiti ovako rano i ostaviti svoje fanove, za neke je Sepultura samo grupa, ali ona je i ideologija. Ubrzo su počeli raditi kao trojac na novom albumu. Max je osnovao novu grupu Soulfly. Igor, Paul i Andreas našli su novi put u svojoj glazbi. Ovaj put je doveo mnoge promjene na Paulovom basu, a Andreas je pjevao za neko vrijeme, i kao nikad nije pjevao, tako mu nije išlo dobro. Sepultura je raspisala audiciju za novog pjevača. Demo kazete stizale su u RR iz cijelog svijeta, a proces odabiranja bio je vrlo težak. Mali broj vokalista bio je dobar u pjevanju. Svaki od njih dobio kazetu na kojoj je dobio neke pjesme koje je morao otpjevati, uključujući i pisanje nekih tekstova prije sastanka sa grupom. Zadnja audicija bila je u Brazilu. Odmah od početka grupa je bila zadivljena sa Derrick Greenom. Derrick se osjećao ugodno u Brazilu, postao je nogometni fan i dobro se slagao sa grupom. Derrick je bio čovjek kakog je Sepultura tražila i postao je član porodice. Kad im se Derrick pridružio, većina pjesama je bila napisana, samo su vokali nedostajali, a grupa je bila u žurbi da napravi novi album. Još uvijek su radili sve najbolje i Against je izdan 1998. Kao vrlo emocionalan album, Against se pokušava približiti starom zvuku Sepulture i dobiti povjerenje svojih fanova. Mnogi gosti su bili na albumu. Zatim je došlo vrijeme da se fanovima kaže istina da Sepultura nije mrtva nego da živi. Taj događaj je obilježen početkom turneje Noise Against Hunger. Derrick je bio u nekoliko grupa prije, ali nikad nije imao takve fanove. Sepultura je snimila za BARULHO CONTRA FOME svirajući neke koncerte u Californiji pod imenom Troops of Doom. BARULHO CONTRA FOME je bio ogroman uspjeh. Nekoliko Sepulturinih gostiju je sviralo s njima, ispred 30.000 gledatelja koje nikad neće zaboraviti. Mike Patton putovao je iz Italije do Sao Paola samo da svira s njima. Jason Newsted došao je iz SAD-a. Xavantes Indians su došli također. Carlinhos Brown otišao je iz sunčane Bahie da pjeva Rattamahata ponovo. Jairo se ponovo pridružio grupi a i horor legenda Coffin Joe blagoslovio je grupu svojim zlim potezima. Fanovi su dobro pozdravili dolazak Derricka u Sepultribe. Singlovi Tribes, Against i Choke su izdani kao singlovi. Against turneja je bila uspješna, dolazeći u sve zemlje svijeta. Sepultura se pridružila thrash legendama Slayeru kako bi išli na turneju s njima stajući na kraj izjavama da se te dvije grupe ne vole. Nakon velikh želja Sepulturinih fanova, došla je opet u Brazil da svira pred svojom publikom. Čim je turneja bila gotova bacili su se na rad na novom albumu. Godine Againsta bile su dodatna energija da se napravi Nation. Andreas, Paulu, Igor i Derrick sami su napisali album stvorivši utopijski svijet - specijalno mjesto za: fanove, prijatelje i porodicu. Tekst pjesme Sepulnation objašnjava to da je njihova muzika njihovo oružje. Nedavno je izaša i novi album Roorback.      |
S L A Y E R
 Speed/thrash metal bend Slayer osnovan je u mjestu Huntington Beach, Kalifornija 1982. godine kada su gitarist Kerry King i njegov prijetelj Jeff Hanneman formirali heavy metal cover band sa Tomom Arayom (vokal, bass) i Dave Lombardom (bubnjevi), dva aspirirajuća muzičara. Za manje od dvije godine, grupa je počela svirati svoj materijal po raznim klubovima, gdje ih je zapazio Brian Slagel, predsjednik diskografske kuće Metal Blade Records, koji ih je brzo primio. Slayerov prvi album Show no Mercy je izdan u prosincu 1983. i dobio je kritike da je to album pun maloljetničkog sotonizma sa recikliranim rifovima, i iako je intezivan, frenetični bubnjevi su napravili novo polje u metalu.Nekoliko mjeseci poslije Slayer je izdao Haunting the Chapel EP, koji je potvrdio njihov heavy, bubnjem orijentiran zvuk. Sljedeći sporiji, mračniji album Hell Awaits izašao je 1985. godine i dao je bendu prvu priliku da okuse slavu prodavši 100.000 kopija u SAD-u iako su imali slabu promociju. Sada je underground osjećaj privukao pažnju rap impresatora Rick Rubina (Run DMC, Beastie boys) koji je potpisao grupu za diskografsku kuću Def Jam Records da poveća opseg žanrova koje on koristi. Slayerov prvi album za Def Jam bio je Reign in Blood koji je napravio proboj među metal kritikama i fanovima, kombinujući brzinu punka i hardcorea sa gitarom i imidž poznatih metal bendova. Pjesme kao što su Necrophobic i Angel of Death imali su približno 250 beatova po minuti. Kroz album se najviše virtualizira speed metal, koji je utjecao na neke druge bendove. Slayer je dobio loše ocjene zbog njihovog SOTONISTIČKOG i NACI izgleda i simbola, ali grupa je govorila da ne vjeruje ni u jedan sistem. Javno izvikivanje je prouzročilo da CBS Records, Def Jam-ov distributer, odbace Reign in Blood, tjerajući Def Jam da traže alternativnu distribuciju kroz Geffen; mnogi Slayerovi koncerti bili su pozdravljeni od strane protestanata ili čak otkazani. Bez koncerata i bez distibucije, došlo je veliko iznenađenje kad je Reign in Blood dosegao top 100 i otišao u gold tiraž. Kako je Slayerova popularnost rasla, bend je patio od unutarnjih sporova. Bubnjar Dave Lombardo otišao je tokom turneje 1987.godine, ali se ubrzo vratio. Zamijenio ga je u tim trenucima Tony Scaglione koji je svirao za Whiplash. Njihov sljedeći album izašao je 1988. a nazvan je South of Heaven. Taj album označio je odlazak speed metala i vratio se više tradicionalnom metal zvuku. Uprkos tužbama kod fanova, album je dobio gold tiraž. Slayer je postao poznat po svojim energičnim koncertima, koji su bili skoro konstantni tokom kasnih 80-ih. 1990. izašao je Season in the Abyss koji je utvrdio Slayerov status kao jednog od najvećih metal bendova na sceni, prodavši se u preko milion kopija i dobijvši pohvale u svim metal magazinima. Kako bi najavili svoj veliki povratak, Slayer je napravio veliku turneju Clash of the Titans, koja je uključivala grupe kao što su Alice in Chains, Anthrax i Megadeth, i uglavnom neke lokalne bendove. 1991. Slayer je obilježio 10 godina postojanja tako što je izdao dvostruki live album Decade of Aggression, još jedan platinasti hit. 1992 došlo je do novih problema u bendu. Lombardo je provodio više vremena sa svojom ženom nego sa bendom pa je izbačen iz benda. On je zamijenjen sa Paul Bostaphom, koji je prije svirao za Forbidden. Nakon što su odsvirali nekoliko koncerata sa novom postavom, Slayer je nestao sa scene i počele su kružiti glasine da će se grupa raspasti. 1993. grupa je radila na soundtracku za film Judgement Night, radeći sa reperom Ice T na obradi Exploited-ove pjesme Disorder. Pred kraj 1994. godine, nova postava je izdala prvi album, brutalno brzi Divine Intervention. Iako se nije baš dobro prodao, zasjeo je na 8. mjesto u SAD-u i potvrdio da je thrash metal još uvijek popularan u '90-im. Divine Intervention donio je opet loše ocjene zbog arta na albumu tj. zbog otkinute ruke na kojoj je urezano Slayer, pa su se albumi skoro počeli i zabranjivati. Nakon skoro dvije godine turneje, bubnjar Bostaph otišao je iz Slayera kako bi nastavio raditi na svom starom projektu The Truth About Seafood. Njegova zamjena je došla iz grupe Testament. Bubnjar John Dette nije ostao dugo u Slayeru, manje od 6 mijeseci zapravo. Bostaph se potom vratio i 1996. godine grupa je snimila novi album Undisputed Attitude koji je sadržao obrade klasičnih punk bendova kao što su Minor Threat, D.I. i GBH. Sljedeći album bio je Diabolus In Musica koji je idan na ljeto 1998. za Columbian Records. Album je otišao visoko na svim metal ljestvicama. Zadnji Slayerov album izašao je u 2001. godini, a zove se God Hates Us All. Ovim albumom Slayer je pokazao da nemaju namjeru bar malo promijeniti svoj stil, i samim tim su postali malo naporni za slušanje. Nakon njega u grupu se vraća bubnjar Lombardo.      |
IRON MAIDEN
|
Evo i njih malo. Iako ni u kojem slučaju nisu thrash metal zaslužili su par riči na mom blogu. Iron Maiden je bia i jest jedan od najutjecajnijih heavy metal bendova. Taj često imitirani bend postojao je više od 20 godina svirajući divlji rock sličan onome Judas Priesta. Iron Maiden je oduvijek bio underground atrakcija; iako u Americi nikada nisu uspili privući pravu medijsku pažnju (kritičari su ih proglašavali sotanistima najvjerojatnije zbog pisme "Number of the beast" i maskote "Eddie-a") bili su poznati širom svita, a popularnost ih je pratila tijekom ciele njihove karijere. Iron Maiden jedan je od prvih bendova etiketiran kao "britanski metal" i zajedno s brojnim bendovima, među kojima su najpoznatiji bili Black Sabbath i Led Zeppelin, obilježili su rock scenu 80-tih. Bend je 1976. osnovao basist Steve Harris koji se uskoro udružio s ritam gitaristom Tonyjem Parsonsom, bubnjarom Dougom Sampsonom i pivačem Paulom Di'Annom (važno je još napomenuti da je prije Di'Anno-a bilo još par pivača, ali nekako nevažnih (pogledajte DVD Iron Maiden Early Days)). Prije nego su potpisali ugovor s izdavačkom kućom, bend je tijekom 70-tih svira posvuda, te se vrlo često vrtio na londonskim radio postajama. Uskoro je Parsonsa zamijenio Dennis Stratton, a bend je objavio svoj debi 1980. "Iron Maiden". Iako je album bio objavljen na brzinu, ipak je bia hit u Velikoj Britaniji čemu je pridonio singl "Running Free". 1981. uslijedio je album "Killers" sa žešćim pristupom glazbi. Istovremeno je Adrian Smith zamijenio Strattona. Zbog ovisnosti o alkoholu Di'Anno je bia prisiljen prikinit s bendom, a 1982. zamijenio ga je pivač Bruce Dickinson uoči objavljivanja vrlo uspješnog albuma "Number of The Beast". Album je izbacia veliki hit "Hallowed By The Name" i posta je jedan od najboljih rock albuma svih vremena. Otkako su nakon albuma "Number Of The Beast" postali svjetski poznate zvizde nisu puno prominili svoj stil niti na albumu "Peace of Mind". Prije snimanja 1983. albuma "Powerslave" svirali su na dvi velike turneje. "Powerslave" je posta veliki hit, a 11-mjesečna turneja 1985. pod nazivom "Live After Death" rezultirala je duplim live albumom na kojem su bili i svi njihovi najveći hitovi. Do objavljivanja live albuma "Live After Death" Iron Maiden su se već dokazali ko' snažan i jedinstven heavy metal bend. Njihov dugo očekivani album "Somewher In Time" objavljen 1986. napravia je manji otklon od prijašnjih albuma uz više zvuka synth gitare. Album iz 1988. "Seventh Son of a Seventh Son" izbacio je singlove "The Evil That Men Do" i "The Clairvoyant", a kritika ga je prihvatila jednako dobro kao i "Number Of The Beast". Nakon još jedne iscrpljujuće turneje, Smith je napustio Iron Maiden. Uslijedila je jednogodišnja pauza. Uz novog gitaristu Janicka Gersa bend se ponovo vratia na scenu s albumom "No Prayer For The Dying" 1990. uz klasičan zvuk kojeg su njegovali na svojim ranim izdanjima. Jedan od singlova s albuma "Bring Your Daughter to the Slaughter" osvojia je nagradu Zlatna malina za najgoru pjesmu godine, ali unatoč tome bia je to prvi hit broj 1 u Velikoj Britaniji. Nakon turneje 1991. Dickinson odlazi iz benda kako bi nastavio raditi u bendu "Skunkworks" kojeg je sam osnova. Posljednji album s Dickinsonom "Fear Of The Dark" pojavia se odma na 1. mistu britanske top ljestvice. Bia je to jedan od najprodavanijih njihovih albuma do danas. Nakon promotivne turneje objavili su 1993. dva live albuma: "A Real Live One" s live verzijama novijih hit singlova i "A Real Dead One" s njihovim klasičnim live pjesmama. Dickinsona je zamijenio Blayze Bayley koji se prvi put pojavia na albumu "The X Factor" iz 1995. Album se nije uspia dobro plasirati na ljestvici ko neki prethodni albumi i nije baš bia uspješan u Engleskoj. 1996. Iron Maiden obilježili su duplim kompilacijskim albumom "Best Of The Beast". 1998. album "Virtual XI" izazva je manji interes i ubrza je Bayleyev odlazak iz benda. Dickinson i Smith su se vratili u bend 1999. uoči turneje i novog albuma "Brave New World" koji je uslijedio 2000. E, a sad bi triba nešto reć i o koncertu u Velikoj Gorici. Prvi put u Hrvatskoj, na stadionu u Velikoj Gorici, nastupile su stare ikone heavy metala, Iron Maiden. Maidenovci su priredili veličanstven koncert svojim fanovima iz cijele Hrvatske, ali i susjednih zemalja. Budući da u nas ima malo koncerata takvoga tipa, nije čudno da su se okupljeni fanovi totalno uživili i napunili adrenalinom uz izvrsne zvukove heavy metala. Koncert je počeo grupom Murderdolls. Sva srića pa je bila organizirana prodaja papirnatih čepova kojima se kupovala hrana ili piće, pa se tijekom svirke Murderdollsa moglo stajati u dva reda na svakom štandu [normalno, ne istovremeno:)] Uz veliki aplauz, Murderdolls najavljuju svoju posljednju pjesmu. Odlaze sa scene,a oko 16.000 fanova čeka Iron Maiden. Adrian, Bruce, Dave, Janick, Nicko i Steve izlaze na scenu. Uz pjesmu The Number of the Beast počeo je nered. Cili stadion zrači energijom, a u prvim redovima već ima "mrtvih". Zaredale su se pisme Run to the Hills, The Trooper, Hallowed Be Thy Name, Fear of the Dark i druge. Odsvirali su i pimu Wildest Dreams s novog albuma Dance Of Death koji će se tek posli pojavit u prodaji. Nedi u sredini uživanja u poznatim zvucima živih legenda uz stihove pjesme Claivoyant, ...there's a time to live and time to die... na sceni se pojavia i Eddie, ovaj put s krunom na glavi. Eddie je bia dobrodoša dodatak sirovoj, ali ipak maštovitoj pozornici, kojoj je, moran reć, nedostajao videozid, ali zvuk je bio odličan. Nakon dva sata svirke koncert je završia pismom Bring Your Daughter to the Slaughter, a maidenovci su brzo nestali. Koncert je mogao trajati i duže jer su sudionici bili opijeni i zadovoljni što su imali priliku prisustvovati takvom događaju. Dok su fanovi polako odlazili s mjesta zločina, u pozadini je veselo svirala pjesma Allways look on the bright side of life, koja je ublažila žalost zbog završetka koncerta i metalace nagnala da postave smješek na lice. Govorka se da se sprema i novi album maidana u što ne sumnjam. Ipak su to kraljevi koji neće tako lako stat.      |
